Fotografska ostavština pripisana Josipu Brunšmidu iz zbirke konzervatorske fototeke Ministarstva kulture i medija ubraja se u njenu stariju dokumentaciju s obzirom na činjenicu da je dobrim dijelom nastala u predpovjerenstvenom razdoblju, odnosno u razdoblju prije utemeljenja moderne konzervatorske službe pod okriljem Zemaljskog povjerenstva za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u Zagrebu, osnovanog 1910. godine. Preciznije, Brunšmidova je fotografska ostavština nastala dobrim dijelom na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, mada njen najraniji foto-zapis potječe iz 1889. (Krapina, stari grad), a posljednji iz 1923. godine (Lomska Duliba, Sjeverni Velebit).
Brunšmidova fotografska ostavština baštinjena u okvirima konzervatorske službe sadržajno je raznovrsna i obuhvaća panoramske prikaze značajnih kulturnih krajolika te vedute mjesta s njihovom graditeljskom baštinom; prikaze starih gradova, dvoraca, crkava i kapela iz neposrednijeg rakursa, ponekad s njihovim inventarom; arheološke lokalitete i eventualno njihove nalaze; snimke tlocrta i nacrta ali i slobodnijih crteža spomenika. Te su fotografije nesumnjivo nastale na mnogobrojnim Brunšmidovim muzejskim terenskim obilascima, kako arheološkim, tako i širim, kulturno-povijesnim. U autorovom fotografskom opusu (pouzdajući se u točnost autorske atribucije) moguće je zapaziti i nekolicinu fotografija koje svjedoče da prilikom učešća u organizaciji Milenijske izložbe u Budimpešti 1896. godine, Josip Brunšmid nije participirao samo u upravnim poslovima već je sporadično djelovao i na fotodokumentarističkom planu (Đakovo, moguće i Ilok). Brunšmidtova fotografska ostavština količinski obuhvaća ukupno 148 pozitiva (fotografija) i 132 originalna negativa, od kojih je 123 komada dimenzija 13 x 18 cm, 8 komada 9 x 12 cm i 1 komad 6 x 9 cm, dok je 16 fotografija bez negativa.
Baštinjenje Brunšmidove fotografske dokumentacije unutar okvira konzervatorske službe i njezine fototeke tijesno je povezano kako sa samim oblicima funkcioniranja tadašnje mlade konzervatorske službe, tako i s Brunšmidovom ličnošću koja je izvrsno ispreplitala i sjedinjavala muzeološku, arheološku, a potom i konzervatorsku djelatnost i struku. Naime, nakon osnutka moderne konzervatorske službe pod okriljem Povjerenstva za očuvanje spomenika, Brunšmid postaje njegovim uvaženim članom budući da je Povjerenstvo svoje članstvo mahom okupljalo iz redova uvaženih kulturnih djelatnika i etabliranih stručnjaka. Štoviše, usud je htio da se najraniji radni prostor novoosnovanog Povjerenstva nalazio pod istim krovom s Arheološkim odjelom Narodnog muzeja, u Akademijinoj palači na Zrinjevcu, te je time došlo ne samo do preklapanja dviju Brunšmidovih funkcija (i ne samo njegovih), nego i do ustupanja dijela njegove ranije načinjene stručne fotografske dokumentacije novoosnovanoj konzervatorskoj službi. Konačno treba podsjetiti – budući da uglavnom nedostaje Brunšmidtova fotografska dokumentacija iz vremena djelovanja Povjerenstva - da je nakon osnutka Povjerenstva na području foto-dokumentiranja ponajviše bio angažiran mlađi kadar, povrh sviju tajnik Povjerenstva Gjuro Szabo koji je dao neizmjeran doprinos ranoj konzervatorskoj fotografskoj dokumentaciji, a dijelom i Vladimir Tkalčić, učenik i kolega Brunšmidov.
Brunšmidove fotografije predstavljaju vrijedan kulturološki i strukovni prinos našem društvu, njegovoj kulturi i znanosti. Josip Brunšmid zauzimao je istaknuto mjesto u tadašnjem društvenom, kulturnom i znanstvenom miljeu, a fotografije koje su mu pripisane donose neke od najranijih vizualnih bilješki mnogih naših starih gradova, arheoloških nalazišta i općenito kulturnih prostora i njihovih spomenika.
***
Fotografska ostavština pripisana Josipu Brunšmidu upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-7486.
Priredila: Sanja Grković
travanj 2020.
